Govoreći o uredničkom radu, naglasio je kako je pri redigiranju i grafičkom oblikovanju nastojao očuvati autentičnost autorova izraza, a opsežnu građu učiniti preglednom i pristupačnom čitateljima. Spomenuo je i lijepu autorovu gestu: Moretti je izdavanje knjige financirao vlastitim sredstvima, a primjerke odlučio darovati nazočnima na predstavljanju. Dobrovoljne priloge prikupljene tom prigodom namijenio je Zakladi »Otac Ivan Fiorović«.
Okupljenima se obratio i načelnik Općine Konavle Božo Lasić, zahvalivši autoru na njegovu osobnom pregnuću i djelovanju u civilnom otporu tijekom okupacije Konavala. Posebno je istaknuo vrijednost činjenice da je Moretti svoja iskustva, kao i brojne manje poznate pojedinosti iz toga vremena, dokumentirao i sačuvao u knjizi, ostavljajući tako vrijedno svjedočanstvo budućim naraštajima.
Posebnu toplinu večeri dale su dvije izvrsne izvedbe Cavtatske glazbe Cavtat. Glazbenici su najprije odsvirali »Cavtatsku diletantsku muziku«, a zatim, nakon što je Rožić pročitao jedan od upečatljivih događaja opisanih u knjizi, i domoljubnu pjesmu »Marjane, Marjane«.
Riječ je o događaju od 29. studenoga 1991. godine, kada su okupatorske vlasti, pod prijetnjom zatočenja u morinjskom logoru, prisilile cavtatske glazbare da svirkom uveličaju proslavu okuptorovog državnog praznika. Četrnaestorica okupljenih glazbenika prošla su cavtatskom rivom izvodeći marševe, ali su pred hotelom »Cavtat«, u neposrednoj blizini okupatorske komande, zasvirali upravo »Marjane, Marjane«. Bio je to smion i domišljat čin prkosa u vremenu kada je i najmanji znak otpora mogao imati teške posljedice.
Tom se prigodom Ivan Kušelj prisjetio kako je i sam čuo tu izvedbu u Cavtatu 1991. godine, podijelivši s okupljenima osobno sjećanje na neobičan i odvažan nastup cavtatskih glazbara. Njegova je anegdota bila lijep uvod u izvedbu iste pjesme, koja je, više od tri desetljeća poslije, ponovno odjeknula u posve drukčijim okolnostima.
U završnom dijelu predstavljanja nazočnima se obratio sam autor Mato Mišo Moretti. Svoje je izlaganje započeo jednostavnom, ali znakovitom rečenicom: »Ovo je knjiga o spašavanju Konavljana i Konavala.«
Potom je, kroz šest temeljnih ideja, sažeo okolnosti i nastojanja o kojima knjiga govori: potrebu da što više stanovnika ostane u okupiranim Konavlima i da se prognanima omogući povratak, zauzimanje za oslobađanje zatočenih Konavljana iz logora Morinj, očuvanje nade u oslobođenje, djelovanje Crvenoga križa kao oslonca humanitarnog i drugog otpora, pomaganje hrvatskim braniteljima te suradnju s pojedincima koji su, unatoč tome što su se zatekli na neprijateljskoj strani, bili spremni pomoći.
Moretti je zahvalio svima koji su pridonijeli nastanku knjige, osobito ljudima čiji su dokumenti i svjedočanstva omogućili bilježenje mnogih događaja, kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u borbi za opstanak i slobodu.
Zaključujući izlaganje, istaknuo je kako je Hrvatska, unatoč prvotnoj nadmoći agresorove vojne sile, pobijedila u obrambenom Domovinskom ratu i ostvarila samostalnost. Svoje je obraćanje završio riječima: »Samostalnu Hrvatsku smo ostvarili! Konavle s Cavtatom se održalo. Ponosni i prkosni Konavljani još su svoji na svome — i vazda će bit!«
Nakon autorova izlaganja uslijedio je desetak minuta dug, neposredan razgovor s publikom. U prisjećanjima na onodobne okolnosti, pojedine događaje i ljude, predstavljanje je preraslo u zajedničko oživljavanje uspomena, potvrđujući koliko su teme ove knjige i danas bliske konavoskoj zajednici.
Bila je to večer u kojoj su se pisana riječ, glazba i osobna sjećanja prirodno nadopunjavali. A knjiga »Ponos i prkos«, osim što čuva dragocjenu građu za buduće istraživače, ostaje i trajnim podsjetnikom na ljude koji su u najtežim okolnostima nastojali i uspjeli sačuvati dostojanstvo, zajedništvo i svoj dom.